Š K V E R   A R T   P R O J E K T

D O G A Đ A N J A   /   E V E N T S

F O T O G R A F I J E   /   P H O T O S

P O V I J E S T   B R O D O G R A D I L I Š T A   /   S H I P Y A R D    H I S T O R Y

F A C E B O O K

a r h i v   /   a r c h i v e
U M J E T N I C I
2 0 1 4
2 0 1 3
2 0 1 2
2 0 1 1
x

ŠKVER je međunarodni umjetnički projekt iz eksperimentalne i rubne umjetnosti koji se zbiva unutar i oko brodogradilišta, kroz suradnju umjetnika i radnika, šestu godinu za redom.

ŠKVER is an international experimental and fringe art project that has been happening through a collaboration of workers and artists in and around the shipyards of Mali Lošinj, for 6 years in a row.

x

08. 08. 2015., 20.00 h Brodogradilište Mali Lošinj Shipyards of Mali Lošinj
OTVORENA VRATA BRODOGRADILIŠTA OPEN DOORS OF THE SHIPYARDS

Brodovi, barke, umjetnici i radnici, umjetnost i industrija, roštilj i izložba Ships, boats, artists and workers, art and industry, barbeque and exhibition

Umjetnici Artists: Davor Sanvincenti, Miodrag Gladović, Vana Gaćina, Boris Hoppek, Dunja Janković



15. 08. 2015.
LIBURNIJA FILM FESTIVAL (gostovanje)


x
x

POVIJEST BRODOGRADILIŠTA
ŠKVER! povijest

BRODOGRADILIŠTE u Malom Lošinju dio je poduzeća Lošinjska plovidba Holding dd, Mali Lošinj. Lošinjska plovidba osnovana je 1958. godine, a obuhvaćala je tri osnovne djelatnosti, tri organizacije udruženog rada (OOUR): Brodarstvo, Brodogradilište i Turizam. Nakon pretvorbe društvenog vlasništva izvršena je nova registracija poduzeća koja glasi: Lošinjska plovidba-holding, dioničko društvo, koje je potupuni vlasnik LP Brodarstva doo, Brodogradilišta doo i LP Turizam doo.


BRODOGRADILIŠTE U MALOM LOŠINJU – POVIJESNE ETAPE

2010. godine navršava se 160 godina neprekidnog djelovanja ovog brodogradilišta.

Kratki prikaz povijesnih etapa lošinjske brodogradnje, posebno sadašnjeg Škvera, može poslužiti i kao inspiracija umjetnicima.

Brodogradanja i popravak brodova na otoku Lošinju veoma su stari i ne postoji otok na Hrvatskom Jadranu koji je u svojoj povijesti pokazao toliku djelatnost u brodogradnji kao otok Lošinj. Na mjestu današnjeg brodogradilišta radi se 160 godina, od dana kada je Marko Martinolić Kolonić napustio Siksta Katarinića i podignuo 1850.g. Vlastiti škver za gradnju drvanih jedrenjaka.

Prvi lošinjanin koje se spominje kao brodograditelj (kalafat) bio je Šimun Kovačić, 1596.g. u Velom Lošinju, gradeći ribarske barke.

Nakon propasti Venecije, pod čijom je vlašću bio Lošinj, s jednog škvera u Velom Lošinju, 1799.g. porinut je brigantin (jedrenjak sa dva jarbola, na prvom tri križna jedra, na krmenom sošno i križno jedra) "Commercio" od oko 350 tona nosivosti, a za brodarsko poduzeće osmorice građana. Bio je to prvi veliki brod sagrađen na jednom kvarnerskom otoku.

Snažnom razvoju lošinjskog pomorstva nanešen je težak udarac za Napoleonovih ratova, a brodogradnja je oživjela tek 1824.g. kad je u Malom Lošinju, u škveru Siksta Katarinića, sagrađen brigantin "Prvi Lošinjanin" (Primo lussignano) od 300 t, a zatim i nava, veći trgovački jedrenjak sa 3 jarbola s križnim jedrima. Na tom, tada jedinom brodogradilištu na Lošinju, u idućih je 20 godina sagrađeno 36 brodova.

Poslije 1845.g. Osniva se u Malom Lošinju šest brodogradilišta od kojih je najznačajnije bilo ono Marka Martinolića osnovano 1850.g., koje u povijesnom slijedu radi do danas. Na njima je samo u devet godina sagrađeno 49 brodova (sa 18300 tona nosivosti). Uz veće škverove bile su kovačnice i različite radionice-drvodjeljska, za izradu jedrilja i užadi i druge, a obavljali su se i poslovi oko naoružavanja brodova, tako da je lošinjska brodogradnja imala sve za gradnju i opremu brodova. Tada se grade i veći jedrenjaci od 500 t.

Uspon lošinjske brodogradnje nastavio se do 1880. , a vrhunac njezina rasta bio je 1869. kada se u samo tri godine sagradilo 45 brodova, većinom jedrenjaka preko 500 t nosivosti, a dva sa više od 1000 t. U brodogradnji je bilo zaposleno preko 650 radnika. Lošinjski brodovlasnici puni optimizma naručuju nove i veće brodove, pa se nastavljaju zlatne godine lošinjske brodogradnje, te je u 10 godina (do 1880.) sagrađeno 99 brodova (sa 67000 t nosivosti), od kojih 24 preko tisuću tona.

Najveći među njima bio je jedrenjak tipa nave Imperatrice Elisabetta sa 2500 t, porinut 1875. ujedno najveći brod sagrađen na Lošinju. Grad Mali Lošinj ima tada 6000 stanovnika.

Nakon tog sjajnog razdoblja lošinjske brodogradnje, zajedno sa močnim lošinjskim brodoarstvom, počinje nazadovati nalazeći se u krizi zbog sve veće konkurencije parobrodarstva i izgradnje Sueskog kanala. Najstarije Katarinićevo brodogradilišta palo je pod stečaj, a ostala redom obustavljaju rad, tako da je 1895. sagrađen posljednji jedrenjak. Mnogi pomorci odlaze u Trst, Veneciju, a mnogi stanovnici u Ameriku.

Od potpune propasti lošinjsku brodogradnju spasilo je brodogradilišta Marka Martinolića u kojem su građeni brodovi, ne samo za domaće brodovlasnike, nego i za strane naručioce. Njegov sin Nikola preuredio je škver za gradnju željeznih jedrenjaka, a kasnije i malih parobroda, te je u posljednjem desetljeću 19. st.sagradio 29 parobroda. To brodogradilište je početkom 20.stoljeća gradilo parobrode, motorne brodove i motorne jedrenjake te jahte. Do 1. svjetskof rata sagrađeno je 50 plovila, najviše parobroda od 40 – 80 metara, a najveći "Beograd" imao je 864 tone. Po navigacijskim svojstvima nisu zaostajali za onima sagrađenim u većim brodogradilištima, a neki su preživjeli i plovili i poslije oba svjetska rata. Škver je upošljavao oko 400 radnika.

Pod talijanskom vladavinom, između dva rata, lošinjska brodogradnja životari sa dva škvera-Martinolićevo i Piciničevo. Dok je prije 1.svj.rata (pod austrijskom vlašću) u njima radilo 600-700 radnika, tada se njihov broj kreatao 50-60 osoba. Nakon oslobođenja otoka, poslije II svj. Rata, 1945 godine, i priključenja hrvatskoj domovini, spajaju se brodogradilišta Martinolić i Picinić i njihovom nacionalizacijom nastalo je 1948. godine Brodogradilišta Lošinj. Uložena su znatna sredstva za modernizaciju škvera pa se grade nova postrojenja: hale s natkrivenim navozima, mehanička radionica, središnje skladište, novi strojni park. Brodogradilište se specijaliziralo u gradnji putničkih i teretnih brodova do 1000 brt, hidroglisera, minolovaca laminiranih konstrukcija, ribarskih brodova, sportskih čamaca i jedrilica. U zajednici s poduzećem Kvarner-Express iz Opatije gradi se marina za brodice.


RAZVOJ BRODOGRADILIŠTA OD 1973. DO 2010.

1973. g. Lošinjska plaovidba se sjedinjuje s brodogradilištem i turizmom tvoreći radnu organizaciju s tri OOR-a. Brodoarstvo je te godine posjedovalo 24 broda s 57000 dwt i upošljavalo 651 radnika (2008. 11 brodova sa 277000 dwt).

Brodogradilište je zapošljavalo 148 radnika. Iz Rotterdama dotegljen je u ML plutajući dok dužine 129 m, te 6000 t podizne moći. Započeo je novi razvojni ciklus pretvaranjem brodogradilišta u remontno poduzeće. Škver doživljava dugotrajni snažni razvoj. U slijedećim godinama izgrađen je pristupni molo za dok, a ispred brodomonterske hale i dalje prema gradu novi dio operativne obale dužine 140 m, po kojoj se na tračnicama kreće dizalica potisne moći od 15 t.

1995. godine nabavljen je novi, veći dok, dužine 141 m, šireine 37 m i podizne moći od 15000 t (sagrađen u Italiji) dok je prijašnj idok otegljen u Tursku gdje se koristi u blizini Istambula. Novi dok omogućuje remont i većih brodova, a izgradnjom nove gradske obale većih dubina, osiguran je privez i najvećih putničkih brodova. Od prvog dokiranog broda (Buga, 1974.) do kraja 2007. u doku je bilo 1832 brodova svih oblika i namjena, a najveći je bio teretni brod "Krapanj" dužine 155 m i nosivosti 24 000 dwt. Ukupna registarska tonaža obrađenih brodova iznosi preko 6 milijuna br tona, a najviše je obrađeno 1975.g. sa 300000 brt.

Od većih zahvata, koji svjedoće o ljudskim i tehničkim mogućnostima brodogradilišta, istiće se spašavnje i popravak broda "Ursa", nakon nasukavanja na podmorskoj hridi (1977) kada je obnovljeno podvodna struktura ili ovih dana završeni radovi na oštećenom pramcu i skupocjenom propeleru broda "Marko Polo". Novijeg datuma je i izgradnja broda za razgledavanje podmorja za stranog naručitelja.

Kroz navedeno razdoblje povećao se broj zaposlenih sa 90 na 233 u 1976. godini i zapošljavo se uglavnom visokoobrazovna i visokokvalificirana radna snaga specijalnih zanimanja, tako da se škver osposobio za veće zahvate u remonut i rekonstrucijama. Danas je direktor brodogradilišta dipl.ing. strojarstva Vinko Mužić.

U škveru se vrši remont brodova Lošinjske plovidbe, Jadrolinije i drugih privatnih brodara. Od svih brodova Lošinjske plovidbe najzanimljiviji je putnički brod Marina, koji je plovio punih 69 godina, a sada ostaje u gradskoj luci kao ploveći spomenik.


NEKOLIKO OSNOVNIH POJMOVA O BRODOVIMA

Pojam i podjela: Brod je plovilo koritasta oblika za prijevoz ljudi i robe. Ima brodova koji služe za druge tehničke svrhe i radnje. Prema veličini brodovi se dijeli na manja plovila- brodice i najveća plovila za otvoreno more-brodove. Prema materijalu mogu biti drveni, čelični, kompozitni, plastični. Prema pogonu: jedrenjaci, brodovi na mehanički pogon. Prema svrsi: trgovački, brodovi za prijevoz putnika i robe, a dijele se u putničke, teretne i putničko teretne. Cestovna vozila i putnike prevoze trajekti, a tvorničke pošiljke vozila ro-ro brodovi, tankeri prevoze naftu i njene produkte i ukapljeni plin. Generalni teret prevoze brodovi za raznovrsni suhi teret, pakiran ili ne, a sada sve više brodovi za prijevoz kontejnera. Postoje brodovi za prijevoz pojedinih vrsta voća, žitarica, mesa, ruda…Specijalni brodovi služe za osobite svrhe: vatrogasni, jaružala, bolnički, ledolomci, sbrodovi svjetionici, za bušenje podmorja…

Dijelovi broda. To su pramac, krma, lijevi i desni bok, trup, paluba, nadgrađe, dno. Ravnina na kojoj brod pluta, siječe brodski trup po crti zvanoj vodena linija. Dio trupa iznad vodene linije je nadvodni dio trupa, a ispod vodene linije podvodni dio (ribina). Dubina do koje doseže najniži dio brodskog dna je gaz. Danas veliki brodovi imaju gaz i do 15 m ispod površine vode. Iznad palube su razne nadogradnje. Ako sežu od boka do boka zovu se nadgrađa, koje na pramcu zovemo kaštel ili pramnica, u sredini broda-most, a na krmi-kasar ili krmnica.

Dimenzije broda. Dužina preko svega mjeri se kroz krajnje točke broda, a dužina na vodenoj liniji broda je najčešće kraća od dužine preko svega. Širina se mjeri na najširem mjestu broda. Visina se mjeri na boku od kobilice do najviše palube. Gaz označuje dubinu do koje je brod uronjen u vodu, a označuju je gaznice, brojke na vidnom mjestu pod pramcem i krmom.

Nosivost i zapremina broda. Nosivost broda mjeri se u tonama, a označuje engleski-dead weight, DWT. Ukupna nosivost označuje ukupan teret na brodu (tj. putnike, posadu, gorivo i robu). Zapremina broda označuje obujam (volumen) brodskog prostora. On se mjeri registarskim tonama, znaka rt ili RT. Brutto registarska tonaža (brt ili BRT) je ukupan prostor čitave unutrašnjosti brodskog trupa i svih zatvorenih nadgrađa. Netto regisarska tonaža je volumen prostorija koje služe samo za prijevoz robe i putnika. Jedna registarska tona iznosi 2,823 m3 brodskog prostor.


DOK

Kao i svako remontno brodogradilište tako i lošinjski škver posjeduje dok za održavanje i popravak brodova. Dok je ustvari velika naprava u koju se može smjestiti brod na suhom, radi čišćenja, ličenja ili popravka njegova podvođa ispod površine mora, ali i radova na nadvođu. Razlikuje se suhi (bazen na kopnu) i plutajući dok, kojeg posjeduje lošinjskog brodogradilište, a građen je od čelika kao ponton i pliva na moru. Plutajući dok sastoji se od jednog vodoravnog dijela i od dva vertikalna kasona (zatvorene čelične komore) tzv. U-dok. Dok je podijeljen u čelije koje se pune morem, kad dok treba uzdignuti da brod ostane na suhom, sigurnosno učvršćen na vodoravnom tlu doka, dužine 141 m, koliko i sam dok. Na lošinjskom doku mogu se smjestiti brodovi do 150000 t nosivosti.


REMONTNI RADOVI, DOKOVANJE

Podizanjem broda na dok obavljaju se prvo opći pregled broda i ustanovljuju potrebni remontni radovi. Remont podvodnog dijela broda obvalja se na doku, a radovi na nadvođu mogu se izvršiti ili na doku ili na privezu broda uz operativnu obalu. Obično se krene čišćenjem čelične oplate podvodnog dijela broda od biljnih i životinjskih organizama koji su se učvrstili za dno, pa time zbog trenja smanjuju brzinu broda. Ujedno je potrebno odstraniti rđu nastalu korozijom u morskoj vodi, koja izjeda metal. To se ranije obavljalo ručnim alatom i brusilicama dok se sada izvodi mnogo brže i jeftinije mlazom morske vode, pod velikim pritiskom od tisuću bara.

Korozija na metalu može biti ravnomjerno površinska ili lokalna. Elektrokemijska korozija izaziva 95% razaranja metala, a posljedica je elektokemijske rakcije između metala i okoline (mora). Korozija nanosi velike štete brodovima a sprečava se upotrebom otpornih metala i slitina. Podvodni dio broda dobro se čuva tzv. Katodnom zaštitom, postavljanjem protektora od cinčanih legura na više mjesta dna broda, koji apsorbiraju negativne učinke galvanskih struja na metale. Zaštitničke cinčane legure se troše te se povremeno mijenjaju. Zaštita od korozije sprečava se i pokrivanjem metalnih dijelova slojem otpornijeg metala, kao i premazivanjem bojom u nekoliko slojeva.

Bojenje brod je česta radnja pri remontu radi zaštite od korozije i radi estetskog izgleda, limovi podvođa se nakon čišćenja vodenim mlazom, premažu antivegetativnom bojom protiv obraštanja, a prije toga se premazuju antikorozivnom bojom. Nadvođe se boji temeljnom i pokrivnom bojom, palube posebnom hrapavom bojom, na tankerima i vatrostalnom bojom.


NAVOZ

Navoz je kosa radna površina opremljena za gradnju i remont, porinuće ili izvlačenje broda na kopno. Sastoji se od nadvodnog dijela na kojem se gradi ili popravlja brod i podvodnog dijela koji osigurava izvlačenje i porinuće broda u more. Navoz u brodogradilištu Lošinj je za brodove do 500 t i na njemu se sada vrše poslovi remonta kao i na doku, ali za manje brodove. Glavna oprema navoz su dizalice, saonici koji se postavljaju pod kobilicu, poklade koje bočno drže brod i platforma sa vitlom koji izvlači brod. Porinuće broda u more obavlja se slobodnim spuštanjem broda, tako da klizi na sonici po poprečnim drvenim pragovima u more. Manja plovila, brodice mogu se dizati i spuštati pomoću dizalica.


TEHNIČKI PREGLED BRODA

Tehničkim pregledom broda utvrđuje se sposobnost broda za plovidbu prema utvrđenim propisima, a obavljaju ga nadležne ustanove i klasifikacijski zavodi. Klasifikacija trgovačkog broda određuje vrsnoću odnosno klasu broda i daje pouzdane podatke o brodu. Nakon pregleda izdaje se svjedodžba o klasi broda, a vrijedi 4 godine. Najstariji klasifikacijski zavod je Lloyd,s Register of Schipping iz Velike Britanije, a kod nas Hrvatski registar brodova.

Tehnički pregled obično se obavlja i nakon dokovanja i remonta broda, pa tako i u ML, inače u luci. Osnovni pregled se provodi za novogradnje broda. Redovni se vrši periodički svake jedne ili 2-4 godine, a svrha mu je kvalifikacija broda. Kontrolni pregled provjerava sposobnost za plovidbu jednom goišnje. Izvanredni tehnički pregled provodi se poslije pretrpljene havarije, utvrđenog nedostatka ili većih popravaka.


priredio Tomislav Morović, 2010.
x
AIDAN KOCHANNA EHRLEMARKANEF BERLINAUSTIN ENGLISHAYMERIC HAINAUXBOŠTJAN ČADEŽBRUNO POGAČNIKBRUNO BORGESBRUNO TOLICCLARA BESSIJELLE JOHANSSONCZENTRIFUGADARIO KRMPOTIĆDAN DDAVOR SANVICENTIDELPHINE CHAUVETDMTVDOMAGOJ BLAŽEVIĆDOMINO BOOKSDUNJA JANKOVIĆEMA EMA EMAEMELIE RONDAHLEMIR SEHANOVICEXPERIMENTAL HALF HOUREYEWORKS FESTIVALFESTIVAL ŽELJEZARAFIJUKGORAN ŠKOFIĆIVA PROLICIGOR BEZINOVIĆIGOR HOFBAUERILAN MANOUACH • IVA ŠULOVIĆ • IVANA ARMANINI • IVANA ZUBOVIĆ • IZVANREDNI BOBJOHANNA MARCADE • JOSIP BOLONIĆ • KOMIKAZEKONRAD GECALALA JELALENHART TAPESLILLI CARRÉLINA RICALISA MANGUMLUKA STRIKAMARIJA LOPACMARIJAN CRTALIĆ • MARKO GOLUB • MARKO KROJAČMARKO SALAPURAMATIJA KRALJMATHIEU DESJARDINSMATT CARLSONMIGUEL CARNEIROMILETA MIJATOVIĆMIRON MILIĆMSHRNOVO DOBAN. MIHALJEVIĆ / SOFT TEMPLE II • NUNO PINTO • OFICINA ARARAOKOPETJA GRAFENAUERRYAN JEFFERYSERGEJ VUTUCSRETAN BORTARYN TOMASELLOTURBO COMIXTHE PROJECTSVANA GAĆINAVANČO REBACVAZMOSLAVVETOMATYOMADICŽELJKA BLAKŠIĆ